Baletnu bajku Orašar obožavaju djeca različite dobi i ona je neizostavan dio svake adventske čarolije u svim dijelovima zemaljske kugle. Jedno od najljepših djela klasične baletne umjetnosti vodi svoje obožavatelje kroz božićni svijet raskoši, šarenila, veselja, mašte, prinčeva i vila te nezaobilaznih slatkiša, prateći pustolovine djevojčice Klare koja od svojeg ujaka na Badnjak dobiva neobičan dar, drobilicu za orahe u obliku drvenoga lutka. Klara obožava i svojeg ujaka poznatog po izvođenju najrazličitijih čarolija kao i njegov nesvakidašnji dar. Kad u ponoć Orašar oživi uz malu čarobnjakovu pomoć, on povede Klaru u čudesan svijet prepun najrazličitijih zanimljivih likova, koji se s neobičnom pažnjom posvećuju presretnoj djevojčici.

Danas, više od 130 godina od praizvedbe Orašara Petra Iljiča Čajkovskoga u koreografiji jednoga od najslavnijih koreografa svih vremena Mariusa Petipaa, teško je povjerovati kako je to, diljem svijeta skoro pa najomiljenije baletno djelo, pri prvom gledanju bilo proglašeno promašajem. Suvremenici nisu prepoznali glazbenu genijalnost djela, obilježena karakterističnim elementima glazbene romantike i groteske te satiričnim opisom karaktera. Okrutne su kritike teško povrijedile senzibilna umjetnika, koji je rado u svojim zrelim djelima bježao u bajkovite sadržaje za koje je skladao svoju najsvjetliju i najveseliju glazbu.

Poslije Oktobarske revolucije Orašar se s velikim sjajem vratio na ruske pozornice, odakle se munjevitom brzinom raširio diljem svijeta u različitim koreografskim čitanjima, ali uvijek zadržavajući velebnu glazbu Čajkovskoga i elemente Petipaove jednako velebne koreografije. Zagrebačka je publika vidjela Orašara već ranih 20-ih godina prošloga stoljeća, a od 1970. on je postao stalnim repertoarom nacionalne baletne pozornice.

Koreografski i režijski Orašara 2019. postavio je  baletni umjetnik svjetske reputacije Vladimir Malakhov, koji je s našim baletnim ansamblom već uprizorio popularno Labuđe jezero. Malakhov svoju fascinaciju klasikom, kako sam kaže, voli podijeliti s mnogima diljem svijeta, smatrajući kako ljudi vole gledati dobro ispričane priče koje prelazeći rampu izazivaju emocije… i upravo stoga dolaze i po nekoliko desetaka puta vidjeti, recimo, Orašara.

Vladimir Malakhov (1968.), ukrajinski baletni umjetnik završio je moskovsko Državno akademsko koreografsko učilište u eksperimentalnoj klasi izrazitih talenata, a usporedno i studij baletne pedagogije na Državnome institutu kazališnih umjetnosti. Poslije velikog broja pobjeda na važnim svjetskim baletnim natjecanjima, otisnuo se u svijet i kao prvak bio angažiran u nekoliko najvećih svjetskih baletnih kazališta, često gostujući u kazalištima diljem svijeta. Mnogi ga smatraju jednim od najboljih plesača stoljeća zbog njegova izrazito lirična plesnog stila i savršene plesne tehnike. Dobitnik je prestižnih međunarodnih strukovnih nagrada, a od kraja prošloga stoljeća sve više se bavi baletnom pedagogijom i koreografijom.