Tragikomedija u devet slika jedan je je najpoznatijih dramskih tekstova
hrvatskoga pisca Milana Begovića. Mlada djevojka, teško bolesna, u
potrazi za idealnom ljubavlju sklapa ugovor sa Smrću koja njome
manipulira do samoga kraja. Izrazito modernistički, ovaj se tekst poigrava
s realitetom, zbiljom, iluzijom i kazalištem u kazalištu. Radnja počinje
na balkonu vile s pogledom na park, na kojemu sjedi bolesna Djevojka
koja ne želi ući u sobu jer nekoga čeka... Na vratima se pojavljuje
Neznanac nudeći joj ostvarenje posljednje želje. Djevojka odabire ljubav.
Započinje niz fantazmagoričnih događaja u kojima se isprepleću bunilo i
java; događaja u kojima pratimo naoko jednostavnu priču o jednome
braku u kojem dolazi do pukotina i promjene odnosa. No, sve je to,
zapravo privid, jer se stalno miješa realitet sa snoviđenjima ili pak realitet
postaje snoviđenje u režiji Neznaca koji suvereno vodi Djevojku kroz
fikcijsko iskustvo, kroz sažetak mogućeg života, kojeg ironično, naziva
kino. Tako strukturirana krhka ljubavna priča o mladoj preljubnici koju
čežnja za idealnim ljubavnikom vodi u promiskuitet, postaje parabola o
ljudskoj razapetosti između ideala i ništavila, otvarajući i psihoanalitička
pitanja o uzajamnosti djelovanja Erosa i Tanatosa. Ovim se djelom
Begović smjelo upustio u pirandellovsko poigravanje sa stvarnošću,
stvorivši provokativan i maštovit tekst koji nikoga ne ostavlja
ravnodušnim, a kojeg na scenu HNK donosi redateljica Helena Petković.